[Vujaklija GordanaUčesnik]

Zaštita površinskih i podzemnih voda od zagađenja iz stočarske proizvodnje
U uslovima intenziviranja poljoprivredne proizvodnje, svedoci smo sve veće upotrebe đubriva (mineralnih i organskih). S ciljem postizanja što većih prinosa, koriste se velike količine đubriva na neracionalan način. Dokazano je, da su povećane upotrebe mineralnih đubriva različitih formulacija, zatim stajnjaka i osoke proizvedene na gazdinstvima, glavni faktori povećanja sadržaja nitrata i nitrita u vodi. Pored toga, javljaju se i zagađenja voda fosfatima i solima kalijuma. Problemi se multiplikuju i neodgovarajućim čuvanjem i skladištenjem stajnjaka. Ocedi stajnjaka sadrže visoku koncentraciju nutrijenata ( N,P,K) i visok nivo organskih materija. Ukoliko se koristi na neodgovarajući način i u neracionalnim količinama primenjeni stajnjak će se akumulirati u zemljištu, gde će doći do transformacije nitrata u nitratni azot koji je lako pokretan i lako dođe do podzemnih voda. S druge strane, fosfor, organske materije i amonijačni azot su obično vezani u površinskom sloju zemljišta i sa česticama zemlje lako dospevaju u površinske vodotokove. U većini slučajeva, neobezbeđena skladišta stajnjaka su često u blizini kućnih ili seoskih vodozahvata odakle se domaćinstva snabdevaju pijaćom vodom. Problem ima širu dimenziju jer dolazi do tkz. eutrofikacije (bujanje algi) reka, jezera, pa i mora. Važno je napomenuti da neracionalna upotreba umanjuje i ekonomsku vrednost stajnjaka, te tako poljoprivredni proizvođači gube novac. Međutim, stajnjak je dragocen resurs. Unošenjem organskih đubriva u zemljište, unose se i korisni mikroorganizmi a istovremeno se aktivira njihov rad. Razgradnjom uneta organska materija se delimično mineralizuje, ali iz produkata razgradnje se sintetizuju nova visokomolekularna organska jedinjenja – humusne materije.
Intenzivna stočarska proizvodnja i stajnjak predstavljaju značajan izvor ugljen dioksida, metana i drugih gasova sa efektom staklene bašte. Republika Srbija se obavezala da će raditi na smanjenju emisije tih gasova. U tom smislu donet je i Pravilnik o uslovima koje treba da ispunjavaju objekti za životinjske otpatke i pogoni za preradu i obradu životinjskih otpadaka Sl. glasnik RS 94/2017. Ova problematika regulisana je i „Nitratnom direktivom“ čije su odrednice ugrađene u Pravila dobre poljoprivredne prakse.
Objekti za životinjske izlučevine služe za skladištenje životinjskih izlučevina i mogu biti: đubrišta, osočne jame, lagune i sedimentacijski bazeni. Objekat za skladištenje životinjskih izlučevina gradi se od materijala neporopustljivog za vodu, na način koji sprečava izlivanje, ispiranje ili oticanje stajnjaka u okolinu, kao i zagađenje podzemnih i površinskih voda i gradi se najmanje:
• 20m udaljenosti od spoljašnjeg ruba korita jezera ili druge stajaće vode
• 3m udaljenosti od spoljašnjeg ruba korita vodotoka širine korita 5m ili više;
• 10m udaljenosti od spoljašnjeg ruba korita vodotoka, na nagnutim terenima uz vodotokove sa nagibom većim od 10%.
Objekat za skladištenje životinjskih izlučevina svojim kapacitetom treba da obezbedi prikupljanje stajnjaka za period od šest meseci. Kapacitet objekta za skladištenje životinjskih izlučevina određuje se prema vrsti domaće životinje i vrsti stajnjaka za period od šest meseci u m3.
Gordana Vujaklija, savetodavac za stočarstvo
PSSS ,,Poljosavet” doo Loznica

[Autor]

Članci