ZAŠTIĆENI PROSTOR

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #513323
    Despotović Dušan
    Učesnik
      ZAŠTIĆENI PROSTOR

      Je inenzivan, savremen, stručan i precizan način povrtarske proizvodnje, koja se obavlja u specijalnim objektima, različitog oblika, konstrukcije i veličine. Postoje sledeći oblici zaštićenog prostora :
      · topli banak – braze sa stajnjakom
      · tople humke
      · tople kućice – jame za bostan
      · tople leje – za rasad
      · plastenici
      · staklenici.
      Topli banak, humka i kućica su prvi oblici zaštićenog prostora, koji su imal za cilj da zagreju zemljište za pojedinačne biljke ili redove biljaka, a pojavom stakla, folije, biljke se pokrivaju i čuvaju od izmrzavanja. Njihov oblik i veličina su određivani na osnovu biljnih vrsta kojima su bile namenjene.
      Tople leje, su najjeftiniji oblik savremenijeg zaštićenog prostora, veoma lako i jednostavno se izrađuju. Mogu se zagrevati toplom vodom, vodenom parom i električnom strujom, a kao bioenergetski materijal – svež stajnjak. Pretežno su izgrađene od drvene konstrukcije sa staklenim ramovima na jednu ili dve vode. Plastenici su najrašireniji oblik zaštićenog prostora, i po veličini se dele na;
      · niske tunele – visine 40-60 cm, širine 50-150 cm, dužinedo 20 m, sa lukovima od PVC cevi ili pruća, na rastojanju od 100 cm, preko kojih se prebacuje folija a sa strana ukopava
      · poluvisoki tuneli – 70-90cm x 2-3 m x 10-20 m
      · visoki tuneli – 1.8-3.6 m x 4.5-7.5 m x25-100 m – ovo je dosta zahtevniji oblik zaštićenog prostora od predhodnih, zato mora imati i jaču konstrukciju, pokrivni materijal, vrata, … Plastenici, su po obliku i konstukciji isti kao staklenici ali je zbog manje težine plastike cela noseća konstrukcija lakša o na plićim temeljima. Krov može biti na jednu, dve vode ili polukružan. Delovi krova visokih tunela se mogu otvarati, čime se može regulisati temperatura unutar plastenika. Može biti više plastenika spojenih u jedan koji čine Blok plastenik ili staklenik. Staklenici su najkompleksniji i najsavremenjiji oblik zaštićenog prostora. Postavljeni su na betonske temelje, metalne konstrukcije, sa potpuno ili delimično automatizovanim prosecima termoregulacije i regulacije zalivanja biljaka. U njih se unosi unapred pripremljen zemljišni supstrat. Po potrebi, supstrat se u staklenicima može zagrevati posebnim instalacijama do željene temperature.
      Prilikom prelaska na odabrani način proizvodnje u zaštićenom prostoru, morali bi znati sledeće stvari:
      · da je to jako zahtevna proizvodnja, koja traži velika odricanja i ulaganja,
      · pravac pružanja zaštićenog prostora je istok-zapad,
      · poželjno je da zemljišta na kome postavljamo zaštićeni prostor, ima blag pad po radi oceđivanja vode,
      · kod plastenika ( niski i poluvisoki tuneli ), se severna strana folije dublje zakopava a južna pliće da bi se mogla otvarati radi provetravanja,
      · odabrati optimalni oblik zaštićenog prostora za opredeljenu proizvodnju, da bi se izbegli nepotrebni troškovi u proizvodnji,
      · gajiti one kulture čijim smo procesom proizvodnje ovladali,
      · gajiti više kultura kako bi zaštićeni prostor bui što bolje iskorišćen,
      · da zaštićeni prostor bude blizu domaćinstva i tržišta, čime bi se smanjili troškovi transporta proizvoda,
      · jako je važna i saobraćajna infrastruktura – opet troškovi transporta a i očuvanja kvaliteta proizvoda, …

      ZAKLJUČAK
      Treba da se opredelimo za onaj oblik zaštićenog prostora, čija će površina i veličina u potpunosti zadovoljiti naše afinitete. da optimalizujemo proizvodnju u našem zaštićenom prostoru, kako bi ostvarili pozitivan poslovni efekat uz sopstveno zadovoljstvo.

      dipl ing ratarstva i povrtarstva
      Dušan Despotović

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.