[Krsmanović ZlaticaUčesnik]

Vreme je za osnovno đubrenje u voćnjacima

 

Đubrenje voćnjaka je jedna veoma važna agrotehnička mera koja se sprovodi u voćnjacima  u fazi mirovanja voćaka i u fazi vegetacije. Osnovno đubrenje koje se obavlja u fazi mirovanja predstavlja osnovu dobrih prinosa i kvaliteta plodova voća kao i održavanja plodnosti i strukture zemljišta.  Voćke svojim rodom i lisnom masom svake godine iznesu veliku količinu hranljivih elemenata. Jesenje đubrenje ima za cilj da se unese neophodna količina hraniva potrebna voćkama, jer se tokom vegetacije znatna količina hraniva koristi za rast i razviće voćaka, plodova, lisne i drvne mase, tako da se njihova koncentracija u zemljištu smanjuje. Iz tog razloga sve te količine treba putem đubrenja vratiti u zemljište, kako bi one bile lako pristupačne biljkama početkom naredne vegetacije. Đubrenje voćaka u ovom periodu sprovodi se sa organskim i mineralnim đubrivima.

 

Plodnost i struktura zemljišta se održavaju i popravljaju pre svega đubrenjem organskim đubrivima – stajnjakom.  Stajnjak se primenjuje tokom jeseni ili zime sve do ranog proleća, pre kretanja vegetacije. Uvek koristiti dobro zgoreo stajnjak, goveđi ili ovčji, može i živinski. Kod upotrebe živinskog ili golubijeg đubriva voditi računa o količini jer su dosta jači od ostalih vrsta stajnjaka. Organska đubriva imaju ulogu  i da pospeše razvoj zemljišnih mikroorganizama koji potpomažu razgradnju hranljivih materija čime utiču na bolje usvajanje hraniva iz zemljišta od strane voćaka. Prilikom primene stajnjaka važno je da se izvezeni stajnjak rasturi u trake ili oko svake voćke i odmah obradom unese u zemljište.

U okviru osnovnog đubrenje pored organskih, neophodno je u zemljište uneti i mineralna đubriva. Najbolje je da se prvo uradi agrohemijska analiza zemljišta i na osnovu sadržaja elemenata i preporuke obavi đubrenje. Ukoliko niste radili analizu plodnosti zemljišta, đubrenje obaviti sa mešanim mineralnim đubrivom NPK 8:16:24 ili slične formulacije  u količini od 300-500 kg/ha u zavisnosti od starosti voćnjaka, stanja i bujnosti  biljke. U zimskom periodu voćkama nije potreban N- azot, jer on reguliše porast vegetativne mase. Iz tih razloga se koriste đubriva sa malim sadržajem azota(N).  Fosfor i kalijum se unose u fazi mirovanja jer im je neophodno vreme da se rastvore u zemljištiu i pređu u oblik koji je pristupačan biljkama u periodu vegetacije. Ovi elementi reguliši cvetanje, oplodnju, rodnost i kvalitet plodova, poboljšavaju otpornost prema bolestima, štetočinama i niskim temperaturama. Danas na tržištu postoje hraniva u kojima su P i K u oblicima koji su rastvorljivi i odmah pristupačni voćkama za usvajanje. Ukoliko se koriste ovakve vrste đubriva, njihova primena se obavlja pred samo kretanje vegetacije.

Savremeno voćarenje pored analize zemljišta podrazumeva i analizu lista i ploda tokom vegetacije koja za planiranje prinosa daje osnovu za pravljenje plana đubrenja tokom vegetacije. Depozitori za unos đubriva u zonu korena poboljšavaju iskorišćenost hraniva i smanjuju troškove proizvodnje. Uz to zemljište se ovim vidom đubrenja podriva i postaje rastresitije.

Osnovno đubrenje je svakako neizostavna agrotehnička mera koja značajno utiče na prinos i kvalitet plodova. Sada je pravo vreme za njegovu primenu jer smo do skoro imali veoma toplo vreme i pojavu retro- vegetacije u mnogim voćnjacima.

 

Zlatica Krsmanović, dipl.ing.voćarstva i vinogradarstva

[Autor]

Članci