Upotreba stajnjaka u organskoj proizvodnji

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #515340
    Stefanović Nenad
    Učesnik

      Upotreba stajnjaka u organskoj proizvodnji

      Upotrebom organskih đubriva, popravlja se, takođe, hranidbeni, vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta.
      U organskoj poljoprivredi najbolje je kombinovati nekoliko različitih izvora hranljivih elemenata, kao na primer: organska i prirodna mineralna đubriva, mikrobiološka đubriva, gajenje leguminoza, združenih i pokrovnih useva, ili zaoravanje i/ili kompostiranje žetvenih ostataka.
      • Bitno je napomenuti da je u ovom načinu proizvodnje dozvoljena primena mineralnih đubriva, ali samo prirodnih (npr. sirovi fosfat, aluminijum kalcijum fosfat, kalcijum sulfat i dr.)
      Primena organskih đubriva pre svega zavisi od agrohemijske analize zemljišta, potreba gajenih biljaka i od karakteristika samog đubriva.
      Prema Pravilniku o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje za organsku poljoprivredu je predviđen maksimalni unos od 170 kg azota po ha-1, kako bi se sprečilo ispiranje azota, unošenje teških metala i štetnih organskih supstanci, širenje korova, zagađivanje zemljišta štetnim organizmima i dr.
      Sva đubriva koja se koriste moraju biti iz ovog načina proizvodnje-sopstvena, odnosno sertifikovana.
      Prema Pravilniku o organskoj proizvodnji, u organskoj biljnoj proizvodnji je zabranjena upotreba:
      • đubriva koja sadrže ljudske ekskremente,
      • đubriva koja sadrže ostatke genetički modifikovanih biljaka ili genetički modifikovane mikroorganizme,
      • stajnjaka od genetički modifikovanih životinja.
      Od organskih đubriva, u organskoj poljoprivredi najveći značaj imaju:
      1. stajnjak
      2. kompost
      3. glistenjak
      4. zeleništno đubrivo
      5. treset
      6. tečna organska đubriva
      Stajnjak

      Stajnjak predstavlja smešu izmeta domaćih životinja i prostirke i predstavlja kompleksno đubrivo jer se u njemu nalaze svi mikro i makroelementi neophodni za rast i razvoj gajenih kultura.
      Stajnjak se najčešće sakuplja, čuva i sazreva u humkama koje su trapezastog oblika i koje se prekrivaju slamom. Zrenje stajnjaka traje od 3-6 meseci što zavisi od intenziteta njegovog sabijanja i veličine humke.
      Zreo stajnjak se karakteriše mrkom bojom, na dodir je mastan sa odnosom ugljenika (C) i azota (N) od 17 do 20 :1. Korišćenje svežeg stajnjaka nije dozvoljeno, jer postoji opasnost od negativnog uticaja na agroekosistem, kontaminacije biljaka i mogućeg oštećenja istih

      Vrsta Azot (N %) Fosfor (P2O5 %) Kalijum (K2O %) Pristupačnost
      Goveđi 0,25-2,0 0,15-0,9 0,25-1,5 Srednja
      Konjski 0,3-2,5 0,15-2,5 0,5-3,0 Srednja
      Živinski 1,1-2,8 0,5-2,8 0,5-1,5 Srednje-brza
      Svinjski 0,3 0,3 0,3 Srednja

      Hraniva iz stajnjaka oslobađaju se u dužem vremenskom periodu, od 3-5 godina, što zavisi od vrste životinja kao i od tipa zemljišta (na težim zemljištima duži period, na lakšim kraći). Takođe se u proseku, u prvoj godini iz stajnjaka iskoristi 20-35% azota, 20-35% fosfota i 67% kalijuma.
      Generalno, u prvoj godini se iskoristi 50% stajnjaka, u drugoj oko 30%, dok u trećoj 20%.
      Preporučuje se unošenje od 40 do 50 t/ha svake četvrte godine.
      Stajnjak se u zemljište može zaorati pred obradu u jesen, u proleće, odnosno u leto, neposredno pre setve ili sadnje. Rasipanje treba obaviti po hladnom i oblačnom danu, potrebno je da se odmah ili što pre unese u zemljište, jer se ostavljanjem na površini više dana gubi organska materija i azot.
      Ukoliko zbog nekih razloga unošenje stajnjaka nije moguće odmah, stajnjak se ostavlja na parcelama u hrpice na ocedna mesta, a potom se hrpice pokrivaju slojem zemlje.
      Dipl.ing.polj,Nenad Stefanovic PSSS Leskovac

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.