Tržište za organske proizvode postoji, a na njemu bi se moglo prodati i više takvih proizvoda nego što se trenutno proizvodi. Zbog usitnjenosti naših gazdistava problem je relativno mala količina proizvoda koja se dobije po poljoprivrednom gazdinstvu. Zato se proizvođači organske hrane snalaze na različite načine pri prodaji. Proizvođači organske proizvode prodaju u sopstvenom dvorištu ili putem telefona već poznatim kupcima. Relativno veći proizvođači organskih proizvoda imaju svoje tezge na pijacama ili svoje proizvode prodaju u prodavnicama tzv. „zdrave hrane” , a retko i u velikim trgovačim lancima. Jedna od mogućnosti prodaje organskih proizvoda jeste da svoje proizvode prodaju strategijom „od proizvođača do potrošača” putem internet stranica, pri čemu bi kupac u najkraćem roku na kućni prag dobio ono što želi. Na ovaj način svi profitiraju – proizvođač je prodao proizvod, kupac zna što je i od koga kupio. Osim toga, delovi Srbije sa turističkim potencijalom mogu ponuditi i ekohranu.
Svakako, sigurniji način izlaska na tržište može biti organizovanje u poljoprivredna udruženja i zadruge koje bi omogućile organizovanu prodaju. Sajmovi su takođe mesta gde se kupcima mogu plasirati organski proizvodi.
Trebalo bi iskoristiti mogućnosti razvoja organske poljoprivrede u slabije razvijenim područjima. Reč je o nezagađenoj sredini sa pretežno tradicionalnom poljoprivrednom proizvodnjom sa koje nije teško preći na organsku proizvodnju. Problemi u toj vrsti poljoprivrede su vezani uz rizik, jer se zna da ta poljoprivreda podrazumeva primenu svih organskih principa. Međutim, ono što ljudima nedostaje su, zapravo, informacije i odatle strah prema organskoj poljoprivredi. Najveći problem jeste prikupljanje dokumentacije za sertifikaciju.
Bojana Nešić, dipl. ing. agroekonomije
Nešić Bojana
Nešić Bojana