Privođenje nameni zabarenih zemljišta za voćarsku proizvodnju

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #516408
    Brzaković Nebojša
    Učesnik

      PRIVOĐENJE NAMENI ZABARENIH ZEMLJIŠTA
      ZA VOĆARSKU PROIZVODNJU

      Naše područje je zahvaljujući reljefu i orografiji terena veoma skromno u pogledu udela pogodnog zemljišta za voćarsku i uopšte biljnu proizvodnju. Naime, oko 50% ukupnih površina našeg područja je pod šumama, dosta ima neplodnog zemljišta, a i parcele na kojima se obavlja biljna proizvodnja su najčešće veoma skromnih potencijala za poljoprivredu.
      U najvećem broju slučajeva kvalitetnija zemljišta u tipu aluvijuma pored reka koriste se za proizvodnju u ratarstvu, kao i kvalitetnija zemljišta u pobrđu na našim terenima. Po pravilu za voćarsku proizvodnju su skoro uvek bila korišćena zemljišta koja su ili na jako strmim terenima, plitka, slabo plodna, ili pak ona koja su u manjem ili većem obimu podložna tokom godine zabarivanju.
      Pojava zabarivanja prisutna je ne samo na zemljištima koja se nalaze u ravičarskom delu našeg područja, nego čak i na strmim terenima. Zabarivanje nastaje u periodu godine kada imamo veću količinu padavina u kraćem vremenskom periodu koja nema mogućnosti da se ocedi u dublje zemljišne slojeve.
      Kao rezultat dužeg zadržavanja vlage u zoni korenovog sistema, dolazi do gušenja korena, tzv. asfikcije korena.Poznata je činjenica da je za normalan rast i razvoj korena neophodno prisustvo u zemljišnim kapilarima podjednako kako vazduha tako i vode. U nedostatku vode biljka pati, pri jačem deficitu u dužem vremenskom periodu dolazi do pojave venjenja, opadanja lista, odbacivanja plodova, čak i do sušenja same biljke.Moguće je da čak i na malim površinama samo deo parcele bude podložan stagnirajućoj vodi i zabarivanju, a nekada i cela parcela. To je zavisno od dubine nepropusnog sloja koji može biti u celoj parceli ili pak delu parcele.
      U zasadima koji su podložni zabarivanju prirast letorasta je veoma mali, boja lista je bleda, a kod maline se može pojaviti sušenje izdanka koji treba da daje rod tokom godine, a da se kasnije tokom godine kada se voda ocedi javi porast novih izdanaka maline, ali su ono slabijeg porasta. Najčešća pojava je da se i naredne godine javi sušenje i tih izdanaka, sleduje novo zanavljanje izdanaka, ali berba izostaje zbog pojave sušenja izdanaka koji treba da daju rod u tekućoj godini.
      Ovome treba dodati činjenicu da suvišak vode u zemljištu pogoduje razvoju raznih uzrokovača bolesti korena, od kojih je najopasnija plamenjača korena. Ukoliko je zemljište propusno po vertikali za vodu, daleko su manje šanse za pojavu ove bolesti, čak i u slučaju sadnje sadnica zaraženim gljivicom koja uzrokuje pojavu ove bolseti.
      Da ne bi došlo do pojave ove bolesti u voćnim zasadima, naročito u zasadima maline, potrebno je izabrati kvalitetno zemljište, koje nije sklono zabarivanju, a koristiti zdrav sadni materijal, bez prisustva ovog patogena.Često zbog nemogućnosti izbora pogodnog zemljišta, proizvođači su prinuđeni da i na nepovoljnim površinama sade malinu. Tada postoji mogućnost da se negativno delovanje samo suviška vode, ili što je još opasnije i prisutnog patogena koji uzrokuje plamenjaču korena, donekle umanji pogodnom obradom zemljišta.
      U slučaju da je površina podložna zabarivanju najbolje je da se pre podizanja zasada parcela rastrese čizel plugovima. To su plugovi sa radnim telima oblika pačje noge postavljeni u dva reda, koji rove zemljište na dubini oko 0,60 metara, rastresaju ga , ne izbacuje se i ne prevrće se brazda. Ovaj posao se radi u najsuvljem periodu godine, jer se tada zemljište najbolje rastrese i izlomi i omogućava proceđivanje i oticanje suvišne vode. Naravno, pravac kretanja treba da je niz nagib radi oticanja vode. Obzirom da je veliki otpor zemljišta pri radu sa tim plugom, obavezno se koriste jaki traktori, najbolje guseničari.
      Ukoliko već imamo podignut zasad voća, kod drvenastog voća je moguće primeniti napred pomenuti način popravke zemljišta dok je koren manje razvijen, međurednim prolazima i rastresanjem zemljišta. Međurim, ukoliko se radi o starijim zasadima ili pak zasadima maline, onda je to moguće jedino korigovanjem načinom obrade – oranja- zemljišta. Naime, da bi se nivo zemljišta u zoni korena podigao potrebno je zemljište međuredno orati nabacivanjem brazde prema redovima voćaka. Na taj način se obavezno ostavlja razor, kao kanal po sredini medjureda za oticanje vode niz nagib, dok se zona u kojoj se nalazi koren izdiže za dubinu brazde. Na taj način se nivo zemljišta u zoni korena izdiže za dubinu oranja, a zahvaljujući ostavljanju razora, kanala međuredno, još se više spušta zona u kojoj se nalazi suvišna voda, te koren dolazi u daleko bolju poziciju i ne pati od suvišne vode.
      Kod maline, obzirom na plitak koren, ne preporučuje se dublje oranje od 10-12 cm, da se ne bi oštetio korenov sistem u većem obimu. Pored ostavljanja razora- kanala- međuredno i kod maline, preporuka je da se iznad redova otvori brazda –kanal- koji se očisti od zemljišta i uvede se – spoji sa mađurednim kanalima. Ovo je neophodno da se spreči dotok vode sa temljišta koje se nalazi iznad zasada maline. Na ovaj način se omogućava obrada motokultivatorom na izdignutom zemljištu, a da je stalno kanalić međuredno otvoren – dok je zasad maline u životu.
      Način obrade nabacivanjem 1-2 brazde prema redu nije poželjan, jer ne omogućava ravnu obradu pored reda i u suvim godinama podstiče jače isušivanje zemljišta.
      U svakom slučaju daleko najbolje je izabrati parcelu koja je pogodna za uzgoj maline, bez dodatnih radova korekcije visine zemljišta u zoni korena, kada se postiže i najveći ekonomski efekat u proizvodnji.

      PSSS Užice

      Nebojša Brzaković dipl. inž.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.