Ovim putem želim da podsetim sve poljoprivredne proizvođače a naročito voćare o pravilnoj upotrebi stajskog đubriva. Naime, idući po pterenu, i dalje nailazim na situacije gde je stajnjak razbacan po voćnjaku (okolo stabala voćaka), razbacan na manje gomilice po celoj parceli ili rasturen po njivi i da pri tome nije zaoran, zafreziran ili utanjiran. Tako, neretko, ostane i preko cele zime i tek se na proleće unosi u zemljište a ima slučajeva da u voćnjacima ostaje i do naredne vegetacije.
Vrlo je bitno da stajnjak pri iznošenju na njive treba odmah zaorati ili utanjirati, odnosno uneti u zemljište, a najkasnije za dan-dva. Stajnjak pri iznošenju dolazi u dodir sa vazduhom, te mikroorganizmi u njemu počinju intezivno razlaganje (fermentaciju) organskih jedinjenja i najskupoceniji hranljivi elemenat-azot u vidu amonijaka odlazi nepovratno u atmosferu, čime đubrivo gubi mnogo u kvalitetu. Prema nekim istrživanjima, stajnjak rasturen na njivi gubi za 3 dana 25%, posle 9 dana 33%, a ako prezimi čak 52% od svoje prvobitne vrednosti. Ukoliko stajnjak nije moguće odmah zaorati ili ufrezirati, onda se na kraju njive pravi gomila stajnjaka koja se slaže, sabija i pokriva slojem zemlje ili najlonskom folijom radi sprečavanja većih gubitaka u hranivima od većeg razlaganja organskih jedinjenja iz đubriva. Optimalno je da se stajnjak iznosi i zaorava, obavezno pre podizanja zasada a nakon toga svake IV godine u količini od oko 40t/ha dobro zgorelog goveđeg stajnjaka. Prilikom primene stajnjaka, preporučuje se i kalcifikacija na kiselim zemljištima.
dipčing.Milorad Jocković
Jocković Milorad
Jocković Milorad