[Aleksić ValentinaUčesnik]

Unošenjem organskih đubriva u zemljište unose se i korisni mikrorganizmi, a istovremeno se aktivira njihov rad. Razgradnjom, uneta organska materija se delimično mineralizuje, ali iz produkata razgradnje se sintetizuju novavisokomolekularna organska jedinjenja – humusne materije. Humus je izuzetno značajan u zemljištu, jer utiče na čitavu dinamiku i na sve osobine zemljišta i zato se i naziva regulatorom plodnosti zemljišta. Od te regulatorske funkcije posebno je značajan njegov uticaj na sposobnost zemljišta za bolje primanje i zadržavanje vode, zatim uticaj na strukturu, na vodni, vazdušni i toplotni režim. Teška glinovita zemljišta unošenjem organske materije postaju rastresitija, a laka peskovita vezanija, više zaštićena od erozije i deflacije. Mineralizacijom organske materije oslobađaju se biljna hraniva i ugljen-dioksid, neophodne materije u procesu fotosinteze. Ugljen -dioksid oslobođen razlaganjem organske materije doprinosi aktiviranju hraniva iz postojeće rezerve zemljišta, povećavajući njihovu pristupačnost za biljke. Vreme izvoženja stajnjaka s obzirom na vreme od 3-5 meseci koje je potrebno za sazrevanje stajnjaka, izvoženje i zaoravanje stajnjaka, sa manje ili više uspeha, može da se obavlja u sva četiri godišnja doba. Iznošenje stajnjaka u letnjem periodu, po završetku žetvenih radova, pogodno je sa stanovišta organizcije rada. Međutim, usled visokih temperatura mogu da nastanu veliki gubici ne samo zbog isparavanja vode i gubitaka amonijaka, nego i usled brze mineralizacije može doći do isparenja nitratnog azota u jesenje-zimskom vremenu. Đubrenje stajnjakom u jesen pre osnovne obrade je povoljno ,jer su gubici pri iznošenju svedeni na minimum i stajnjak se dobro izmeša sa zemljom. Ovo vreme izvoženja stajnjaka je nepovoljno iz organizacionih razloga, jer je to sezona kad na gazdinstvu ima najviše posla oko berbe, žetve i pripreme zemljišta za ozime useve. Osim toga, u slučaju tople i vlažne zime i kod jesenjeg izvoženja stajnjaka može doći do ispiranja nitrata u dublje slojeve. Kod zimskog izvoženja stajnjak se rastura po snegu ili po smrznutom zemljištu. Gubici u to vreme, zbog niskih temperatura, su beznačajni, ali nastaju teškoće u vezi sa zaoravanjem stajnjaka. Iznošenje stajnjaka u proleće pre drugih radova je povoljno, jer su gubici hraniva minimalni, a usev u toku vegetacije koristi hraniva koja se oslobađaju iz stajnjaka. Međutim ,davanje svežeg stajnjaka u proleće može da izazove azotnu depresiju. Osim toga pri zaoravanju stajnjaka u proleće dolazi do većih gubitaka zemljišne vlage, usled povećane evaporacije. Optimalno vreme za primenu stajnjaka zavisi od klime, teksturne oznake i stepena zrelosti stajnjaka. U aridnoj i semiaridnoj klimi stajnjak može da se primeni znatno pre setve, a na peskovitim lakim zemljištima primenu treba što više približiti vremenu setve. Klimatski uslovi i tekstura i tekstura zemljišta utiču na brzinu razlaganja stajnjaka. Razlaganje je brže u lakšem zemljištu i u humidnoj klimi, gde zbog brzih procesa razlaganja preti opasnost od ispiranja hraniva. To naravno određuje i vreme primene stajnjaka. U sušnoj klimi, na teškim zemljištima stajnjak za jare useve daje se u jesen, a u humidnoj klimi i na lakim zemljištima u proleće.
Način i dubina zaoravanja Đubrenje stajnjakom treba treba organizovati tako da izvoženje, rasturanje i zaoravanje budu sinhronizovani. Stajnjak odmah po rasturanju treba zaorati na odgovarajuću dubinu. Ako se stajnjak kasnije zaorava nastaju veliki gubici. Prvenstveno, amonijak se gubi valotizacijom, što znatno smanjuje fertilizacionu vrednost stajnjaka, što se vidi iz ovih podataka: – Vrednost odmah zaoranog stajnjaka, posle rasturanja, je 100%; – Vrednost stajnjaka zaoranog 6 sati posle rasturanja je 80%; – Vrednost stajnjaka zaoranog 24 sata posle rasturanja je 70%; – Vrednost stajnjaka zaoranog 4 dana posle rasturanja je 50%. Količina stajnjaka zavisi od količine raspoloživog stajnjaka na gazdinstvu ,od osobina zemljišta i klime, od kvaliteta stajnjaka i zahteva useva.Pošto na gazdinstvu po pravilu nema dovoljno stajnjaka, zato se u novije vreme predlažu manje količine 8-10 t/ha. Time se oživljava aktivnost zemljišnih organizama, što veoma povoljno deluje na plodnost zemljišta. Stajnjak je prvenstveno azotno i kalijumovo đubrivo, dok je sadržaj fosfora znatno niži. Iz stajnjaka se najbrže oslobađa kalijum, zatim azot, dok fosfor sporije prelazi u pristupačan oblik. Stajnjak zbog postepenog oslobađanja hraniva ima izraženo produženo dejstvo. Na teškim zemljištima dejstvo stajnjaka u proseku traje 4-5 godina, na ilovačama 3-4, a na lakim zemljištima 2-3 godine. Tekstura zemljišta utiče i na dinamiku iskorišćavanja hraniva u pojedinim godinama posle primene stajnjaka. Pozitivno dejstvo stajnjaka na osobine zemljišta i prinos može da se utvrdi deset i više godina posle njegove primene. Primenom stajnjaka u zemljište se unose i mikroorganizmi, a organska materija stajnjaka je izvor energije zemljišnim mikroorganizmima. Stajnjak ubrzava aktivnost zemljišne mikroflore, usled čega se popravlja struktura zemljišta, povećava koncentracija ugljendioksida, što utiče na aktiviranje fosfora iz zemljišnih rezervi. Mineralizacijom stajnjaka, usled aktivnosti aerobnih bakterija, oslobađaju se i biljni hormoni, auksini i vitamini, koji deluju stimulativno na rast i razvoj biljaka. Do pojave mineralnih đubriva, organska đubriva, a naročito stajnjak, bila su jedina đubriva na većini gazdinstava. U to vreme glavni izvor hraniva za biljke su bila hraniva iz organskih đubriva i hraniva iz zemljišne rezerve. Zbog toga je bilo izuzetno važno da se što više hraniva vrati u zemljište u obliku stajnjaka, kako bi se održala plodnost zemljišta, iako plodnost zemljišta zavisi i od plodoreda, konkretno od toga da li se gaje leguminoze koje obogaćuju zemljište u azotu. U održivom razvoju u poljoprivredi sve se više postavljaju zahtevi za kontrolisanim đubrenjem u pravcu očuvanja od globalne kontaminacije vazduha, zemljišta i voda. Azot ima najveći uticaj na razvoj useva , ali je istovremeno i dokazani zagađivač sredine. Oba izvora N (organska i mineralna đubriva), a posebno stajnjak izvor su kontaminacije u atmosferi amonijakom i azotnim oksidima, koji su reaktivni te deluju kao staklenički gasovi. U globalu 5% od ukupnog stakleničkog efekta doprinosi N2O, koji dolazi od stočarske proizvodnje. Poseban problem je NO3-N u zemljištu i vodi koji deluje na zdravlje ljudi . Radi navedenog potrebno je stočarsku proizvodnju organskih đubriva staviti pod kontrolu.Najefikasniji način za to je izrada Nutrijent Menadžment Plan-a. Cilj izrade Nutrijent Menadžment plana je da bude vodič farmeru u ostvarivanju dobre poljoprivredne prakse , drugim rečima da onemogući zagađenje životne sredine isticanjem stajnjaka sa farme , da omogući pravilnu primenu , a samim tim dobru reciklažu hranljivih materija iz stajnjaka i osoke kroz obradivo zemljište farme. Ovo će, neminovno ,dovesti do poboljšanja prinosa ratarskih kultura, uštede novca usled zamene dela veštačkog đubriva stajnjakom i osokom i zaštiti će vodotokove od zagađenja nitratima i fosfatima. Pri izradi Nutrijent Menadžment plana treba uraditi sledeće: 1. Procena količine stajnjaka i osoke koja se proizvede na farmi, 2. Procena skladišnih kapaciteta za stajnjak i osoku, 3. Ocena da li farma poseduje opremu za manipulisanje i rasturanje stajnjaka i osoke po njivama, 4. Procena količine hranljivih materija koje potiču iz proizvedenog stajnjaka i osoke , kao i njihova finansijska vrednost (koristeći tržišne vrednosti tih hranljivih materija u veštačkom đubrivu), 5. Proračun količine hranljivih materija koje zahtevaju usevi , sa polja farme, za svoj rast, 6. Na osnovu svega navedenog oceniti koliko stajnjaka i osoke treba da bude aplikovano na useve 7. Procena kada je potrebno aplokovati stajnjak i osoku.

Valentina Aleksić, dipl.ing.

[Autor]

Članci