FILOKSERA Phylloxera vastatrix

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #516933
    Mladenović Žaklina
    Učesnik

      FILOKSERA Phylloxera vastatrix
      Filoksera je vaš iz porodice Phylloxeridae, poreklom je iz Amerike, a u Evropu jedoneta još 1833. godine u Englesku, da bi se već 1840. godine prenela u Francusku, gde je napravila pravu pustoš na vinovoj lozi. Do 1860. Godine raširila se po celoj Evropi, uništivši oko milion hektara vinograda. Smatra se da se u našim krajevima, u Srbiji, pojavila 1880.godine u smederevskom vinogorju. Sam naziv roda Phylloxera na grčkom znači suvo lišće, a ime vrste vastatrix na latinskom znači pustošenje.
      Filoksera je sitna vaš koja u velikom broju živi na sitnom korenu vinove loze. Sisanjem sokova slabi biljku, stvarajući povrede, ožiljke tj. izrasline na korenu što sprečava protok sokova, a zbog čega biljka postepeno slabi i na kraju se osuši.
      Filoksera je mala vaš dužine od 0,7 do 1,4 mm žuto smeđe boje. Morfološki se razlikuje više sojeva. Tu se izdvajaju listašice i korenašice. Vaši koje žive i razvijaju se na listu, takozvane listašice, imaju kratku rilicu (sisaljku) i glatke su. Vaši koje žive na korenu, takozvane korenašice imaju dugu rilicu i na leđima imaju izrasline ili bradavice.
      U našim rasadnicima, filoksera se hrani na lišću američkih sorti loze, gde se sa lica lista uočava mali ubod, dok se na naličju stvaraju guke u kojima žive vaši.
      Štete od filoksere prepoznaju se po karakterističnim ispupčenjima-nabreklinama lišća koje su locirane na naličju lišća (slične se nabrekline znaju javiti na licu lišća ali je tada reč o napadu grinja).
      Američke loze imaju deblji plutasti sloj na korenu koje ova vaš ne može da probije, pa je samim tim koren zaštićen. Na evropskoj lozi celokupan razvoj ove vaši se odvija na korenu. Razvoj je partenogenetski, a vaš prezimljava u obliku larve. Kao posledica uboda vašiju na korenu, stvaraju se izrasline koje mogu biti sitne (nodoziteti) i krupne (tuberoziteti). Ove izrasline sprečavaju normalan protok sokova i hrane kroz koren, pa na kraju koren izumire i propada.
      Zbog toga se loza treba uzgajati na odgovarajućim loznim podlogama čije je korenje zaštićeno debelim plutastim zaštitnim slojem. Drugim rečima, filoksera napada i spomenute lozne podloge ali ne nanosi neke značajnije štete. Dakle, filoksera na američkoj lozi napada samo lišće jer se samo na njemu može i razviti.Iz svega navedenog može se zaključiti da značajnije štete može napraviti isključivo u matičnjacima iz razloga što usporava rast i odrvenjavanje mladara.
      Prezimljavanje se vrši u formi jajeta, na kori vinove loze. Iz zimskih jaja se, u proleće početkom otvaranja pupoljaka, pojavljuju vaši osnivačice koje naseljavaju mlado lišće, započinju ishranu i formiraju na naličju lista karakteristične guke. U gukama vaši osnivačice polažu oko 500 jaja. Jedinke zadnje generacije, iz zaraženog lišća spuštaju se u zemlju i zavlače do dubine od 1 metra, gde se hrane korenjem i tako završavaju razvoj. Tokom jeseni na korenju se razvijaju krilati oblici štetočine, koji napuštaju zemlju i sele se na lišće vinove loze. U toku 24 sata polažu dva tipa jaja, veća iz kojih se razviju ženke i manja iz kojih nastaju mužjaci. Ova polna generacija nakon kopulacije, odlaže zimska jaja i time filoksera završava potpuni godišnji razvoj.
      Otpornost korena američke loze na ubode filoksere iskorišćena je tako što se evropska loza kalemi na koren američke i na taj način je sačuvana od potpunog propadanja. Danas je gotovo sva loza koja se gaji u Evropi kalemljena na podloge američke loze. Mali deo evropske loze opstao je na terenima sa peskovitim zemljištem na kojima filoksera ne može da se razvija.
      Štete od filoksere danas mogu nastati u zasadima loznih podloga gde svojim dejstvom oslabljuju i usporavaju dozrevanje, pa u toku zime može doći do izmrzavanja.
      Međutim, ne smemo zanemariti ni činjenicu da, iako je populacija filoksere danas bitno smanjenja, postoji uvek realna mogućnost njenog brzog povratka. Podaci sa terena pokazuju da filoksere još uvijek ima, što znači da za vrlo kratko vreme može povratiti svoju razornu snagu.Istina je i da na pojedinim terenima filoksere nema niti je uopšte može i biti. Tako je, na primer, sa vinogradima koji su podignuti na peskovitim tipovima zemljišta, na kojima sitne čestice peska onemogućavaju životne procese filoksere. Slično je i sa vinogradima koji su u doba mirovanja dva-tri meseca pod vodom gde voda jednostavno uguši ove štetočine. Ali, i pored takvih primera potrebno je shvatiti kako se vinova loza u velikim, ozbiljnijim vinogradima ipak treba uzgajati isključivo kalemljena na odgovarajuće lozne podloge.Suzbijanje filoksere se izvodi u matičnjacima primenom biljnih ulja i fungicidima na bazi bakra. Od ulja se mogu koristiti plavo ulje, belo ili crveno ulje. Tretiranja se obavljaju u vreme mirovanja vegetacije.U toku vegetacije suzbijanje na listu se izvodi insekticidima na bazi tiametoksama i imidakloprida, na samom početku formiranja prvih guka.
      Žaklina Mladenović savetodavac za zaštitu bilja

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.