Tržište poljoprivrednih proizvoda se smatra jednim od najosetljivijih tržišta budući da su poljoprivredni proizvodi vezani za određeno područje, dolazak proizvoda na tržište vezan je za određena razdoblja u godini, pojedini proizvodi se brzo kvare i količina poljoprivredne proizvodnje nikada se ne može sa sigurnošću unapred utvrditi.
Poljoprivrednici imaju više mogućnosti pri odabiru mesta prodaje:
• dvorište na gazdinstvu;
• lokalna pijaca;
• veleprodaja;
• direktna prodaja malim trgovinama ili lancu trgovina i supermarketa;
• prodaja ugostiteljima (hoteli, restorani);
• prerađivačka industrija;
• prodaja firmama s kojima imaju ugovor (kooperacija);
• direktna prodaja gradskim potrošačima;
• prodaja putem zadruge.
Na različitim prodajnim mestima postižu se različite cene. Međutim, veća prodajna cena ne mora značiti i veći profit. To zavisi od troškova dopreme proizvoda na tržište. Malom proizvođaču skuplje je dopremiti manje količine proizvoda, nego trgovcu veće količine proizvoda na istu udaljenost.
Prodaja direktnom potrošaču skuplja je sa stanovišta poljoprivrednikovog vremena. Boravkom na pijaci celi dan postići će višu cenu, ali možda bi to vreme bilo korisnije upotrebitii za rad na proizvodnji.
Dostupnost informacija o tržištu, o pojedinim “karikama” u tržišnom lancu preko su potrebne za donošenje odluke gde prodavati, odnosno za odabir najpovoljnijeg tržišta.
Takođe, unapređenjem proizvodnih tehnologija i pojavom novih sortimenata u biljnoj proizvodnji i rasa u stočarskoj proizvodnji, poljoprivrednici mogu proizvoditi proizvode koje ranije nisu mogli, a proizvodnja se može odvijati i van sezone. Tržišno orjentisani poljoprivrednici mogu se odlučiti za izlazak na tržište u vreme kad su cene visoke. Da bi to napravili, moraju znati:
• kada su cene na tržištu najviše;
• izračunati hoće li više cene pokriti više troškove proizvodnje.
Nešić Bojana
Nešić Bojana