Krompirov moljac – najopasnija štetočina krompira

Ova štetočina potiče iz ekvatorijalnog i tropskog područja Južne i Srednje Amerike. Međunarodnom trgovinom je u poslednjih sto godina proširen na preko 70 zemalja na svim kontinentima, pa tako i kod nas, a i u zemljama regiona. Aklimatizovan je je u toplijim područjima sa povećanom vlažnošću vazduha, te se u prirodi javlja u područjima sa prosečnom godišnjom temperaturom iznad 10°C, dok se u drugim područjima može pojaviti u toplim skladištima. Osim krompira moguće biljke domaćini su i druge vrste iz familije pomoćnica (paradajz, duvan, plavi patlidžan i sl.). U svim razvojnim stadijumima krompirov moljac može se različitim prevoznim sredstvima prenositi u, i na krtolama krompira, svežim plodovima paradajza i plavog patlidžana, ambalažom, biljnim otpacima, zemljištem.
Prednja krila krompirovog moljca su sivo-smeđe boje sa smeđe-žutim uzdužnim prugama i crnim tačkama, a raspon im je 10-16 mm. Zadnja krila su sive boje, kraća su od prednjih i vrh im je sužen. Krila imaju resice. Gusenica je beličaste boje, često sa leđnim ružičastim ili zelenkastim tonom. Potpuno razvijena gusenica je veličine 10-12 mm. Jaja su žućkasto-smeđa, ovalna, veličine 0,5×0,4 mm. Ženka leptira odlaže jaja na zemlju oko biljaka, pri osnovi lista i na okca krtola krompira pojedinačno ili u gomilice.Najpovoljnija tempretura za odlaganje jaja je 20°C. U zavisnosti od toplotnih uslova tokom godine krompirov moljac razvija 3-6 generacija. Leptiri moljca su aktivni pri rasponu temperatura od
8-35°C, pa u razvoju nemaju period mirovanja, već se pri povoljnim uslovima razvijaju u uskladištenom krompiru. Leptiri najčešće prezimljavaju u skladištima krompira, a pri temperaturama većim iznad 8°C izleću. Svetlo ih ne privlači, a danju mogu u jesen da pređu sa polja u skladište i obrnuto u proleće.Štete pravi gusenica. Ona minira list ili stabljiku i spušta se u krtolu.
Na krtoli pravi dvojake štete: površinski izgriza ljusku tako da oštećena mesta poprime smeđu boju, ali takođe buši i hodnike duboko u krtolu. Tipično je izbacivanje sitnog crnog izmeta kroz otvore na krtoli, i po tome se može uočiti i prepoznati napad. U jednoj se krtoli može često pronaći više gusenica. Izgrižene krtole nisu pogodne za ljudsku ishranu , a sekundarno se razvija trulež krtola. Krtole su najčešće napadnute pri kraju vegetacije.Tada su krtole obično bliže površini zemljišta pa čak i delimično vidljive.
Sem hemijskih mera koje se koriste u suzbijanju krompirovog moljca u polju i skladištima (preparati na bazi lambda-cihalotrina, emamektin benzoata, abamektina, lufenurona) postoji i niz agrotehničkih mera:Prilikom sadnje koristiti samo zdrave i neoštećene krtole, sadnju obaviti u dobro obrađenom rastresitom zemljištu na dubinu od 10-15 cm, izbegavati tvrđa i ilovasta zemljišta. Preporučeno je navodnjavanje, kako ne bi došlo do pucanja zemljišta i otkrivanje krtola. Krtole koje su bliže površini zemljišta su atraktivne za plaganje jaja, posebno u uslovima suvog i toplog vremena, pa u ovim slučajevima treba odmah obaviti vađenje krtola. Tokom vađenja krtola potrebno je odvajati povređene i oštećene krtole od zdravih. U skladište ne unositi krtole u kojima se nalaze gusenice moljca. U skladištu održavati temperaturu ispod 9°C, jer je tada razvoj štetočine usporen ili onemogućen. Na prozore postaviti mreže sa sitnim otvorima što sprečava ulazak i izlazak leptira iz skladišta.

Žaklina Mladenović savetodavac za zaštitu bilja