Značaj komposta u povrtarskoj proizvodnji

Upotreba komposta u povrtarskoj proizvodnji je vrlo značajna, s jedne strane koristi se u proizvodnji supstrata za gajenje rasada različitih povrtarskih vrsta dok s druge strane kompost pozitivno utiče na niz značajnih fizičkih i hemijskih svojstava zemljišta. Unošenjem komposta u zemljište povećava se njegova ukupna poroznost što doprinosi boljoj strukturi, manjoj zbijenosti zemljišta i lakšem prodiranju korena povrća. Upotreba komposta dovodi do povećanja organske materije zemljišta koja se podvrgava aerobnoj biodegradaciji pod uticajem mikroorganizama u uslovima povećane temperature i vlažnosti. Kompost povećava procenat humusa u zemljištu usled čega zemljište bolje reguliše nedostatak i višak vode pa poboljšava vodno – vazdušni toplotni režim zemljišta , popravlja njegovu strukturnu plodnost što doprinosi povećanju prinosa.
Organski otpad iz domaćinstva kao i pokošena trava, lišće, ostaci iz cvećarske proizvodnje su izvor organske materije pogodne za kompostiranje. U zavisnosti od načina , tehnologije, korišćenih organskih ostataka, uslova kompostiranja potpuno zreo kompost za upotrebu može se dobiti u roku od 2-20 meseci.
Povrtarske vrste imaju različite zahteve za količinom unetog komposta u zemljište. Pri proizvodnji kupusa, karfiola, brokole, paprike, krompira, tikava potrebno je uneti u zemljište 4-6 kg/m² komposta, a za baštensku proizvodnju celera, belog lika, praziluka, lubenice, paradajza, dinja potrebno je 2-4 kg/m² komposta. Crni luk, mrkva, cvekla, spanać, krastavac, rotkva, zahteva 1,5-2,5 m² komposta.
Kompostiranje je u baštovanstvu opcija upravljanja organskim otpadom. Nekontrolisano bacanje otpada u čovekovu okolinu nemerljivo se ugrožava zdravlje ljudi i zagađuju se vodeni tokovi.
Intenzivna proizvodnja povrća na otvorenom i u zaštićenom prostoru stvara se velika količina korisne organske materije u obliku plodova ali i biorazgradivih povrtarskih ostataka. Prirodnom razgradnjom organskih ostataka iz intenzivne proizvodnje povrća doprinosi se očuvanju životne sredine.
Ljiljana Vuksanović