Sumpor – važan igrač u uspešnom voćarenju

Sumpor je veoma značajan makroelement koji ulazi u sastav proteina, odnosno aminokiselina (cistein i metionin), vitamina, enzima i ima važnu ulogu u sintezi hlorofila a samim tim i u odvijanju najvažnijeg procesa u biljnom svetu – fotosintezi. Sumpor učestvuje u procesu redukcije nitrata u listu i njegove transformacije u proteine. U nedostatku sumpora dolazi do nakupljanja nitrata u listovima koji tako postaju primamljiviji insektima. Pored azota, sumpor je jedan je od glavnih elemenata koji utiču na visinu prinosa. Sumpor, preko dokazanog mehanizma delovanja „SIR“ (Sulphur Induced Resistance) igra veliku ulogu u otpornosti biljaka na stresne uslove i napade bolesti i štetočina.
Simptomi nedostatka sumpora na voćnim stablima nisu tako česta pojava. A i kada se pojave, vrlo često ih mešamo sa simptomina nedostatka azota (bledi i hlorotični listovi), samo što se kod nedostatka sumpora simptomi javljaju na vrhovima mladara, odnosno na mlađim listovima, za razliku od nedostatka azota čiji se simptomi prvo javljaju na starijem delu prirasta. Samo odsustvo simptoma nedostatka sumpora na listovima ne treba da znači da ovog elementa ima u optimalnoj količini za nesmetan razvoj biljke. Potrebe za ovim mineralom u biljnom svetu su različite i iznose u proseku 2/3 potreba za fosforom. Prema ovome izgleda da nam sumpora u proizvodnji voća ne treba mnogo i očekujemo da ga u zemljištu ima dovoljno, ali nije baš tako.
Sumpor se u zemljištu uglavnom nalazi u sastavu organske materije (75%). Raspadanjem organske materije, odnosno radom mikroorganizama dolazi do njegovog oslobađanja. Zemljišta sa više rganske materije sadrže veću količinu sumpora. Zemljišta u kojima se često koristi stajnjak uglavnom nemaju potrebe za dodatnim unošenjem sumpora. Atmosfera može biti izvor sumpora za biljku, ali je njegova količina u atmosferi značajno smanjena redukovanom upotrebom fosilnih goriva u industrijskim postrojenjima. Sumpor biljka usvaja korenom u obliku sulfatnog jona, a može ga usvojiti vrlo lako i u gasovitom stanju preko stominih otvora na listu. Sulfatni jon je negativno naelektrisan i u zemljištu ga od ispiranja može sačuvati samo humus koji, za razliku od čestica gline, služi kao skladište kako pozitivnih, katjona tako i negativnih, anjona. Decenijama unazad svedoci smo naglom smanjenju humusa u zemljištu kao posledice intenzivne obrade i prekomerne primene mineralnih đubriva i pesticida. Upravo je mali procenat humusa, ali i slaba mikrobiološka aktivnost zemljišta jedan od glavnih razloga slabe dostupnosti ne samo sumpora već i ostalih, za biljku „zaključanih“ minerala. Visok sadržaj lakopristupačnog fosfora u zemljištu može biti uzrok slabijeg usvajanja sumpora. Idealan količinski odnos dostupnih oblika fosfora i sumpora u zemljištu je 1:1 što naravno ne znači da ako imamo previsok sadržaj jednog od njih, trebamo da imamo i previsok sadržaj drugog. U poslednjih nekoliko godina na području rasinskog okruga, u određenom broju voćnih zasada rađene su kompletne analize zemljišta (sadržaj makro i mikroelemenata) i kod svih analiziranih uzoraka je utvrđen nizak ili veoma nizak sadržaj sumpora.
Iz ovih razloga je potrebno staviti akcenat na povratak sumpora u naše voćnjake. Tako pri izboru đubriva treba birati ona koja ciljane minerale imaju u sulfatnoj formi (Kalijum sulfat, magnezijum sulfat, amonijum sulfat i dr.). Sulfati su soli niskog salaniteta (niži EC od hlorida ili nitrata), te je manja mogućnost oštećenja korenovog sistema naročito jagodastih vrsta voća. Za razliku od hlorida (Kalijum hlorid je, na žalost najčešći oblik kalijuma u većini dostupnih NPK mineralnih đubriva), sulfati primenjeni u razumnim dozama, ne štete ni biljkama ali ni zemljišnim mikroorganizmima. Mnoga standardna mineralna đubriva u svojim formulacijama pored osnovnih NPK elemenata sadrže kao dodatak sumpor u različitim procentima pa mogu biti dobar izbor. Primena sumpornih preparata protiv bolesti takođe ima pozitivan uticaj jer se stvaraju isparljiva sumporna jedinjenja koji onda bivaju lako usvojiva preko stominih otvora lista. Primena elementarnog sumpora preko zemljišta ima veoma velikog efekta, ali je rezervisana samo za zemljišta neutralne ili alkalne reakcije imajući u vidu da je elementarni sumpor sredstvo za zakišeljavanje zemljišta. Na slabo-kiselim zemljištima, a naročito težim i zbijenim, odličan izbor bila bi primena kalcijum-sulfata, odnosno gipsa koji je odličan materijal za „otvaranje“ zemljišta odnosno razbijanje krupnih glinenih agregata. U programu kalcifikacije kiselih zemljišta može se raditi kombinacija krečnog materijala i gipsa. Jedan od problema koji bi trebalo rešiti je dostupnost većih količina gipsa po razumnoj ceni namenjenog upotrebi u poljoprivredne svrhe.

U tabeli ispod navedeni su neki izvori sumpora i njihov sastav.

Izvor – Sadržaj sumpora – Sadržaj ostalih elemenata

Amomnijum sulfat – 24% S – 21% N
Kalijum sulfat – 18% S – 50% K
Kalijum magnezijum sulfat – 22% S – 22% K, 11% Mg
Superfosfat – 12% S – 15-20% P
Gips – 19% S – 30% Ca
Elementarni sumpor – 90-100% S