Forficula auricularia L. – uholaža

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #517802
    Gošić Slobodan
    Učesnik

      Telo je tamno smeđe boje, dugo 20-25 mm, sa kratkim, kožastim krilima, a završava se hitiniziranim izraštajima u vidu klešta, koje su kod mužjaka jače savijene nego kod ženke. Jaja su ovalna, bela, sjajna. Larve liče na odrasle jedinke, ali su beličaste, beskrilne, a umesto klešta imaju čekinje. Uholaže vode skriven, noćni način života, a odgovara im topla i vlažna sredina. Imaju dve generacije godišnje, prezimljavaju u stadijumu oplođene ženke. U aprilu-maju one polažu 50-100 jaja u grupama i staraju se o njima (čiste ih) i o mladim larvama. Široko su rasprostranjene, ali retko pričinjavaju ozbiljne štete, a više uznemiravaju čoveka svojom iznenadnom pojavom. Hrane se organskim materijama u raspadanju, ali i živim biljnim tkivima, pre svega nežnim kruničnim listićima, ali i ivičnim delovima lišća, mladim izdancima, pupoljcima, prašnicima i dr. Naročito se često sreću na mladim krastavcima, salati, paradajzu, ali i na dekorativno- cvetnim kulturama (hrizanteme, dalije, karanfil, ruža i dr.), kao i na plodovima raznog voća (breskva, kruška itd.). U staklare obično dospeju sa zemljom i biljnim ostacima, mada tokom leta ulaze kroz vrata i druge otvore. Sprečiti unošenje i ulaženje vrste u staklaru, održavanje higijene staklare (eliminisati biljne ostatke, korove i drugo čime se vrsta hrani). Pri masovnoj pojavi, između redova se postavljaju krupni listovi korova ili vlažne krpe, ispod kojih se skupljaju uholaže, koje se na tim mestima mogu uništiti vrelom vodom. Za hemijsko suzbijanje se mogu koristiti karbamati, piretroidi i dr. insekticidi, pri čemu treba tretirati zemljište, a ne biljke, da ne bi došlo do fitotoksičnih pojava.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.