Bakteriozna plamenjača vinove loze

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #515415
    Petrović Mirjana
    Učesnik

      Bakterioznu plamenjaču vinove loze izaziva ekonomski veoma značajna fitopatogena bakterija Xylophilus ampelinus. Ova bakterija otkrivena je i opisana 1969. godine na Kritu, a može da izazove gubitke prinosa i do 80%. Kod nas do sada nije utvrđena, ali je prisutna u državama u našem okruženju iz kojih uvozimo sadni materijal, Sloveniji, Italiji, Francuskoj, Španiji, Portugaliji, Turskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Moldaviji, Tunisu i Južnoafričkoj Republici.
      Simptomi bakteriozne plamenjače uočavaju se rano u proleće i početkom leta na lastarima starim dve do tri nedelje, u vidu hloroze i usporenog razvoja listova ili se lisni pupoljci uopšte ne otvaraju. Zatim dolazi do nekroze lastara i pojave rak rana na lastarima, lisnim drškama i peteljkama grozda. Razvojem bolesti lastari venu i izumiru. Na poprečnom preseku uočava se promena boje sprovodnih sudova u smeđu, a na zaraženim listovima dolazi do nekroze, pojave crvenkasto smeđih pega okruženih žutim oreolom, uvelosti i opadanja listova. U vlažnim klimatskim uslovima iz pega se pojavljuje žuti eksudat.
      Bakterija preživljava i umnožava se u sprovodnom tkivu zarženih čokota i kalemova. Krajem zime, bakterija se kreće ksilemom čokota i širi u nove lastare i izdanke koji se iz njih razvijaju. Sa jednog čokota na drugi bakterija se širi kišom i vetrom, a u samu biljku vinove loze prodire kroz mikro povrede na listu ili kroz stome. Na veća rastojanja u vinogradu širi se orezivanjem, a u nova područja zaraženim sadnim materijalom. U proleće sa kretanjem biljnih sokova u čokotu dolazi do suzenja vinove loze. Upravo najvažniji izvor inokuluma ove plamenjače je sok koji curi i kaplje iz rana nakon orezivanja obolelih biljaka. Inokulum nošen vetrom i kišnim kapima dospeva na tkivo mladih lastara , koje je veoma podložno infekciji. Rak rane koje nastaju tokom razvoja bolesti dodatni su izvor inokuluma, kao i bakterijski eksudat koji se pojavljuje na zaraženim listovima.
      Preventivne mere suzbijanja su upotreba zdravog sadnog materijala, redovna primena agrotehničkih mera kao štoje uništavanje i uklanjanje obolelih biljnih delova, krčenje zaraženih čokota, rezidba po suvom vremenu, dezinfekcija pribora za rezidbu. Hemijske mere suzbijanja su primena preparata na bazi bakra neposredno posle rezidbe.
      Mirjana Petrović, dipl.inž.polj.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.