Stočni kelj

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #514771
    Stefanović Vladica
    Učesnik

      Stočni kelj- Perast ili Perko

      Gajenjem sorte stočnog kelja Perast ili Perka,setvom u jesen (septembar mesec) dobija se najranije izvrsna stočna hrana.Perko se može sejati i u oktobru,sobzirom da uslovi za setvu u ovoj godini nisu pogodni (nedovoljno padavina) preporučuje se da se sa setvom počno kada za to dozvole uslovi tokom meseca oktobra. Perko stiže za ishranu stoke obično od 15-20 aprila. Izuzetno, ako je proleće rano i toplo može se dobiti prva zelena krma već početkom aprila.Takodje je vrlo značajna biljka za pčelare jer je pčele rado posećuju i jako je bitna za razvoj pčelinjih zajednica u rano proleće pre bagremove paše.Zato ovu krmnu biljku preporučujemo i poljoprivrednicima koji se bave i samo prelarstvom.Perko se može sejati i u proleće i kao postrni usev,tako da ga poljoprivrednici mogu imati tokom cele godine.
      Perko je pogodan za ishranu goveda, svinja živine, kao i divljači, od ranog proleća do početka maja, zavisno od godine i intenziteta iskorišćavanja. To je veoma kvalitetna kabasta stočna hrana, koju treba koristiti od faze pune butonizacije do faze punog cvetanja. Ovakvim načinom obezbeđuje se ishrana stoke tokom 10-15 dana. U proleće stočni kelj sadrži veiliki udeo lišća, a stabljike su meke i životinje ga rado jedu. Goveda, krave muzare, odlično reaguju na ishranu stočnim keljom, ali ga treba postepeno uvoditi u ishranu, 20-30 kg dnevno po grlu na početku, a kasnije do 60 kg dnevno.
      Biljke kelja narastu od 150 do 180 cm, stabljike su sočne ispunjene srži i debljine oko 2 cm. Za skidanje stočnog kelja mogu se koristiti sve vrste silažnih kombajna sa uređajima za nisku i visoku silažu. Ako se seckalica podesi na manje od 5-10 cm, zbog visokog sadržaja vode može se dobiti kabasta masa koja se teško prenosi vazdušnim transporterima i može gušiti silažni kombajn. Kelj je lako kvarljiv, jer brzo počinje samozagrevanje i po kosidbi ga treba što pre iskoristiti. Može se skidati i dvofazno. Prvo se pokosi pa se posle skuplja pik-ap uređajem ili ručno, ali ovakavim načinom može doći do značajnih gubitaka organske mase.
      Stočni kelj uspeva na plodnim srednje teškim zemljištima, ne podnosi jako kisela i peskovita. Dobro podnosi niske temperature zimi i prohladno i kišno proleće mu pogoduju i daje vrlo visoke prinose. Toplo, a posebno suvo rano proleće mu ne odgovara, brzo prelazi u generativnu fazu što dovodi do smanjenja prinosa.
      Za klijanje mu je neophodna temperatura od 5-6 ºC. Otporan je na niske temperature čak i do -25 ºC, kada u jesen formira rozetu od 4-8 listova, ukoliko je manji od 4 lista (rozeta) može da strada od niskih temperatura, a ako je rozeta veća od osam listova postoji opasnost da krene u cvetonosno (generativno) stablo kada je ponovo osetljiv na niske temperature. Izmrzavanje takođe zavisi i od debljine snežnog pokrivača, snežni pokrivača od 10 i više cm će bolje zaštititi stočni kelj.
      Za postizanje visokih prinosa, pored adekvatne osnovne obrade zemljišta (25 cm) i dobre predsetvene pripreme (prevesti zemljište u mrvičastu strukturu) treba ga obilno đubriti. Treba primeniti stajska i mineralna đubriva. Stajnjaka uneti 25-30 t/ha, a mineralnih đubriva u količinama: do 70 kg/ha azota, do 30-40 kg/ha fosfora i 60-100 kg/ha kalijuma. Ukupnu količinu fosfora i kalijuma potrebno je primeniti pred osnovnu obradu zemljišta, dok se 1/3 azota trba uneti u zemljište pre setve, a 2/3 u vreme prolećnog porasta (prihranjivanje u februaru).
      Količina semena za setvu stočnog kelja varira u zavisnosti od roka setve i kreće se od 12-15 kg/ha pri setvi na 12,5 cm. Veće količine semena (do 20 kg/ha) se moraju upotrebiti na lošije pripremljenim zemljištima. Dubina setve je 1-2 cm, i zato je neophodna fina predsetvena priprema da bi seme uneli na odgovarajuću dubinu. Posle setve je obavezno valjanje, da se ostvari čvršći kontakt zemljišta i semena. Seje se od početka septembra do sredine oktobra.
      Prevenstveno se koristi kao zelena stočna hrana, ali ako ode u visinu i prestari bolje ga je koristiti za spremanje silaže ređe čista, a češće uz dodatak nekih drugih biljnih vrsta (kukuruz, lošije seno lucerke, slamo od soje, graška ili grahorice).
      Prinos zelene krme stočnog kelja u glavnom roku setve (setva u jesen) kreću se od 50-80 t/ha, a u navodnjavanju do 100 t/ha.
      Stefanović Vladica dipl.ing. poljoprivrede
      PSSS Negotin

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.