Uticaj hraniva zaraženog mikotoksinima na životinje – Violeta Petrović-Luković

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #514651
    Petrović-Luković Violeta
    Učesnik

      Kontaminiranost kukuruznog klipa i zrna poljskim i skladišnim saprofitnim plesnima jedan od najvažnijih etioloških faktora sa najmoćnijim negativnim uticajem na kvalitet kukuruza. U toku nepovoljnih godina za berbu i skladištenje, kukuruzni klip i zrno mogu da pretrpe ogromna mikotična i nutritivna oštećenja pa ne mogu da se upotrebe u ishrani životinja. Štete koje plesnivost nanosi kukuruzu su velike, posebno direktne koje se odnose na njegovu upotrebu. Indirektne štete od plesnivog kukuruza nastaju kao posledica ishrane životinja plesnivim kukuruzom u vidu mikotoksikoza, odbijanja konzumiranja, smanjenog prirasta i dr.
      Utvrđivanje ili determinacija plesnih prvenstveno je odraz uslova od momenta berbe do njegovog trošenja. Pojava mikotoksina u kukuruzu ukazuje na prethodne tehnološke propuste.
      Pojava mikotoksina na početku skladištenja ukazuje na ekspanziju plesni koje potiču sa polja. Vremenom i usled promene mikroklimatra ovi plesni se ne gube, bez obzira što se povećava ekspanzija plesnih uskladištenja, već se sporadično pojavljuju. Najčešći mikotoksini na kukuruzu sa aflatoksin i zearalenon.
      Domaće životinje su stalno izložene mogućem i negativnom dejstvu mikotoksina. Alimentarne intoksikacije kao nespecifična oboljenja su jedan od prvih znakova. Neuhranjenost uzrokovna delovanjem nekvalitetne hrane u kojoj nedostaju proteini i ugljeni hidrati su prva manifestacija takvih oboljenja, a specifične mikotoksikoze dokaz peroralnog uzimanja sekundarnih metabolite koje mogu da se pokažu kao bolesti jetre, bubrega, krvi, moždanog tkiva, kože, poremećaja reprodukcije i dr.
      Pored tačno određenih kliničkih slika specifičnih oboljenja mikotoksikoza, postoje i posebne kliničke varijacije kod kojih je delovanje mikotoksina nedovoljno izraženo kao manje karakteristično jer manje količini mikotoksina izazivaju sekundarna oboljenja u obliku imunološkog odgovora. Mikotoksini izazivaju i ekonomski neopravdane i nerazjašnjene gubitke kroz neproduktivnost životinja.
      Prisustvo gljivica (plesni) ne mora uvek da bude i sa prisustvom mikotoksina u hrani. Mikotoksini su vrlo postojani, tako da hrana može da sadrži mikotoksine iako analize daju negativne rezultate.
      Analitičkim postupkom je nemoguće detektovati mikotoksine koji su se hemijski modifikovali, pod uticajem interakcije biljaka i prisutne mikroflore. Skriveni (maskirani) mikotoksini se u toku procesa varenja oslobađaju i ispoljavaju primarno štetno dejstvo.
      Oboljenja izazvana mikotoksinima nisu kontagiozna, vezana su za hranu i specifična hraniva, slična su avitaminozama. Ne leče se antibioticima, a u organizmu ne izazivaju imunološki odgovor jer su mikotoksini male molekulske mase, pa su životinje trajno nezaštićene od njihovog delovanja.
      Oboljenja od mikotoksina su najčešće sezonskog karaktera i manifestuju se trovanjima. Trovanja mogu biti:
      • primarna:
      – akutna primarna mikotoksikoza javlja se sa izraženim kliničkim znacima ili nastupa smrt životinje, a simptomi (hepatitis, hemoragije, nefritis, nekroze epitela) variraju u odnosu na vrstu mikotoksina.
      – hronične primarne mikotoksikoze najčešće se javljaju u vidu pada proizvodnih rezultata (poseban problem je slabiji kvalitet mesa koji se najčešće uočava tek nakon klanja životinje)
      • sekundarna – nastaju usled poremećaja rezistencije životinja prema pojedinim infektivnim agensima.
      Simptomi trovanja mikotoksinima zavise od:
      – količine i vrste mikotoksina
      – dužine trajanja ishrane kontaminiranom hranom
      – kategorije i vrste životinja.
      Količina mikotoksina koja izaziva imunosupresivne efekte je znatno manja od količine koje izazivaju hronične mikotoksikoze. Izrazito niski sadržaji mikotoksina u hrani vezani su za specifične poremećaje ćelijskog imunog sistema, dok su nešto viši sadržaji vezani za poremećaj sinteze antitela.
      Promene izazvane mikotoksinima zavise od vrste i količine mikotoksina u hrani, od dužine unošenja u organizam, kao i od genetskih (vrsta, rasa, soj) fizioloških (kategorija, dob života, ishrana) osobina životinje i spoljašnjih – zootehničkih uslova.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.