Kukuruzna zlatica

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #514196
    Karapandžić Bojana
    Učesnik

      Odrasla jedinka kuuruzne zlatice je dimenzija 6 – 7 mm, žuto smeđe osnovne boje tela, sa uzdužnim tamnim prugama na pokriocima. Odlični su letači, mada njihovom širenju doprinose i vetrovi. Ima jednu generaciju godišnje. Useve kukuruza oštećuju i imago i larva, ali glavne štete nanose larve ishranom na korenu kukuruza.
      Prezimi u zemljištu u stadijumu jajeta. Ukoliko su zime blaže nivo prezimljavanja jaja je veći. Kvalitetna osnovna obrada u jesen kao i jači mrazevi bez snežnog pokrivača negativno utiču na nivo prezimljavanja jaja. Piljenje larvi ( krajem proleća ) uslovljeno je temperaturom zemljišta. Larva je izdužena, tanka, bele boje sa tamnom glavom. Žive u zemljištu hraneći se najpre korenovim dlačicama i sitnijim delovima korena, a kasnije primarnim korenom u koji se ubušuju i pregrizaju u blizini glavnog stabla. Zbog oštećenja korenovog sistema biljka gubi uporište u zemljištu, posle jačih kiša i vetrova dolazi do njihovog poleganja. Pri tome se javlja karakterističan simptom ʺguščiji vratʺ. Odrasli insekti se pojavljuju obično od polovine juna. Pre cvetanja kukuruza hrane se listovima pri čemu nastaju crtičasta oštećenja nalik oštećenjima od žitne pijavice. Kada kukuruz počne da cveta prelaze na metlicu, potom klip, hrane se polenom i svilom, i na vrhu klipa. Kao posledica ishrane na tek izašloj svili, pre oprešivanja, dolazi do ʺ šišanjaʺ svile, izostaje oplodnja, nastaju rehuljavi klipovi. Ženke kukuruzne zlatice polažu jaja u zemljište u blizini korenovog sistema. Na broj položenih jaja utiče kvalitet ishrane, temperatura, vlaga, svetlost. Najveći broj položenih jaja je u oraničnom sloju na dubini oko 35 cm ( zavisno od tipa zemljišta ). Za praćenje pojave i brojnosti odraslih jedinki kukuruzne zlatice koriste se žute lepljive ploče sa feromonima, koje se postavljaju na stablo kukuruza u visini klipa, u junu, u vreme pojave prvih odraslih jedinki. Prisustvo i brojnost larvi može se utvrditi uzimanjem zemljišnih uzoraka. Ovo je štetočina monokulture, pa je plodored osnovna i najbolja mera zaštite. Larva koja se ispili u polju bez kukuruza ostaje bez hrane. Pošto polaže jaja u polja gde je kukuruz, kukuruz ne teba gajiti u monokulturi. Na parcelama gde je kukuruz bio sa sojom u plodosmeni, kukuruzna zlatca se prilagodila da svoj razvojni ciklus provede i u soji ( sojina varijanta zlatice ). Važnu ulogu u borbi sa njom ima i izbor hibrida. Hibridi dobro prilagođeni uslovima područja u kojem se gaje, posebno oni koji razvijaju moćan korenov sistem. Kukuruz je sposoban da do određenog nivoa regeneriše izgubljenu biljnu masu koju pojedu larve, i podnese nastale štete ( u slučaju slabijeg napada ). Od značaja je i ranija setva, kako bi biljke razvile korenov sistem pre piljenja larvi i tako postale otpornije na njihov napad, ali i ranije završile cvetanje, pre pojave imaga. Seme tretirano insekticidima, mera koja pomaže kod drugih zemljišnih štetočina, može pomoći i kod zaštite hibrida kasnijih rokova setve. Primena zemljišnih insekticida u vreme setve takođe.

      Bojana Karapandžić, dipl.inž.polj.
      PSSS Leskovac

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.